Po Šuškovu naređenju, Tutina bojna ubijala je ‘loše’ Hrvate

Kažnjenička bojna u Hrvatskoj borila se uglavnom protiv ‘loših’ Hrvata te srpskih i muslimanskih civila u gradovima: njihove popise za likvidaciju imali su Vice Vukojević, Gojko Šušak i Tomislav Merčep

NACIONAL: Kako si ti, operativac bugarske Državne sigurnosti, upoznao hrvatskog emigranta Mladena Naletilića zvanog Tuta? – Upoznao sam ga u Njemačkoj potkrajem 80-ih, kao pripadnika ekstremne emigrantske skupine koja se zvala Ujedinjeni Hrvati Njemačke. Ta organizacija kontaktirala je s predstavnicima najekstremnijih emigrantskih organizacija drugih država. Bugarska je također imala svoju ekstremnu emigraciju. Oni su razmjenjivali informacije, lažne dokumente, oružje. Postojala je i trgovina informacijama između bugarske i jugoslavenskih obavještajnih službi. A Tuta je bio na vezi njemačke tajne službe. Prvo ga je držala njemačka krimpolicija, a poslije ga je preuzeo BND, odnosno kontraobavještajni odjel BND-a.

NACIONAL: Kako znaš da je radio za Nijemce?

– Od Rusa. Bugarska tajna služba ništa nije radila bez dogovora s KGB-om. I kad smo se o njemu raspitivali, doznali smo to od Rusa.

NACIONAL: Što si ti radio u Njemačkoj?

– Poslan sam u Njemačku da prikupim informacije o
bugarskoj emigraciji koja je planirala demonstracije u povodu desetogodišnjice smrti Georgija Markua, najpoznatijeg bugarskog disidenta koji je ubijen 1987. Prema našim informacijama, emigranti su planirali opasan eksces koji bi poslije pripisali bugarskoj Državnoj sigurnosti. Došao sam u Njemačku s pričom da sam disident koji je pobjegao od režima, emigrant koji pokušava nabaviti eksploziv. Dobio sam zadatak da otkrijem kanal kojim eksploziv dolazi do bugarske emigracije. Bili su to, prema našim informacijama, Tuta i jedan Albanac čije sam ime zaboravio. Osoba koja je mene spojila s Tutom bio je Makedonac. Sreo sam se s Tutom u hotelu u Singenu, na Bodenskom jezeru, čiji je vlasnik bio Tutin prijatelj, Nijemac. Kad se ispitalo kako Tuta “diše”, ostvarili smo jako dobru suradnju, dakako, plaćenu.

NACIONAL: Hoćeš reći da je Naletilić postao plaćeni suradnik bugarskog SDS-a?

– Tuta se nije brinuo za hrvatske nacionalne interese, on je bio materijalist koji se u to doba, djelomice, bavio kriminalom: od običnih krađa, šaniranja po trgovinama, do reketarenja. Počeo je sa skupinom ljudi koja je krala ženske torbice i kapute. Poslije je otvorio ilegalne kockarnice. Status političkog emigranta služio je kao dobro pokriće. Kad bi došli u neki hrvatski restoran, tražili su novac za Hrvatsku. Ako bi vlasnik odbio, optužili bi ga da je udbaš i bilo bi sranja. No činjenica jest da je mrzio Srbe. Mi smo ga ovako ulovili: Bugari i Srbi oduvijek se mrze i mi ćemo tebi pomagati što se tiče Srba – dakle, zaštiti ćemo te od jugoslavenske tajne službe – a ti ćeš nama davati informacije o bugarskoj emigraciji.

NACIONAL: Koliko ste ga plaćali?

– Ne znam. Ja ga nisam držao na vezi. Ali poznajem osobu iz protuobavještajnog odjela koja je s njim kontaktirala.

NACIONAL: I kako je doznao da ipak nisi emigrant nego operativac tajne službe?
 – Sam sam mu to rekao. To sam mu otkrio malo prije dolaska u Hrvatsku. Našli smo se u Frankfurtu 1990.Objasnio sam mu svoju situaciju u Bugarskoj i on mi je predložio da s njim dođem u Hrvatsku i da se uključim u rat. Rekao je da će za mene sigurno biti posla, da ću dobiti hrvatsko državljanstvo i da se tamo stvara nova država. I tako smo u Zagreb doputovali Mladen Naletilić, Vice Vukojević i ja. Vukojević je Tutu nagovorio da dođe u Hrvatsku, pričajući kako se situacija znatno izmijenila i kako ga nitko neće hapsiti. Meni nije bilo važno je li riječ o Hrvatskoj ili Paragvaju, bilo mi je važno što mi se pružila šansa da sudjelujem u ratu i stvaranju jedne države. To su epohalne stvari, većina ljudi to nikad ne doživi.

NACIONAL: Nikad prije nisi bio u Hrvatskoj?

– Po zadatku dolazio sam u pogranične dijelove Srbije jednom ili dvaput.

NACIONAL: Koliko se zna, Naletilićevi ljudi bili su isprva smješteni u hotelu “Holiday Inn” gdje je otvorio kockarnicu.

– Istina, odsjeli smo u “Holiday Innu”. Nakon desetak dana ja sam opet otišao u Njemačku i vratio se. Do 1993. i odlaska u Hercegovinu stalno sam putovao u inozemstvo, stvarajući punktove za prikupljanje informacija. Dotad smo osnovali smo postrojbu. Tuta je iz Njemačke nabavio vrhunsku vojnu opremu. Postrojba se formirala od nekih stranaca i legionara. U njoj je bio i Milenko Filipović, pa pokojni Brazilijano, neki povratnici iz Australije. Tuta nas je izvijestio da ćemo biti posebna postrojba koja je odgovorna samom vrhu države, a djelovat će po cijeloj Hrvatskoj. Prema njegovoj zamisli, popunjavala se tako što je Tuta iz zatvora izvlačio ljude, govorio im da će im se robija oprostiti ako se budu borili. Njih je život kaznio, govorio je patetično, pa je postrojbu tako i nazvao.

NACIONAL: Gdje ste uvježbavali te kriminalce?
 – Išli smo na poligon u Rakitje, pa u Dubravu. Ali to je sve bila improvizacija, a ne prava obuka. I ja sam neke od njih učio pucati, instruirao ih je i Milenko Filipović. Ali postrojba nije imala pravu vojnu hijerarhiju i subordinaciju. To je bio čopor, tko je u čoporu najjači, taj vlada. Tuta, doduše, nije bio fizički najjači, ali je bio najjači folirant, s najjačim političkim pokrićem.

NACIONAL: Jesi li i Josipa Perkovića već poznavao kad si stigao u Hrvatsku?

– O tome ne bih govorio. Ali uživao sam kad me Tuta s njim upoznavao u “Intercontinentalu” 1995., ne znajući da se mi odavno poznajemo. “Ovo ti je jedan stari udbaš”, rekao mi je.

NACIONAL: Koju si službenu funkciju imao u Kažnjeničkoj bojni? – U Zagrebu nisam imao službenu funkciju, iako sam bio jedan od njegovih najbližih suradnika. U Hercegovini dobio sam status šefa za sigurnosno-obavještajne poslove Kažnjeničke bojne. Bili smo jedinica kojoj je zadatke dijelio isključivo i izravno Gojko Šušak. Dao nam je naredbe i za akciju Maslenica i za akcije oko Dubrovnika, i za Zadar i za Istru. Do odlaska u Hercegovinu funkcionirali smo kao privatna Šuškova vojska. Manje smo se borili protiv Srba, mnogo više protiv loših Hrvata. Sjećam se da nas je Šušak poslao u Opatiju potkraj 1991. i da je bila riječ o tamošnjoj policijskoj postaji. Rečeno nam je da se dolje mora stvoriti red i da tamo nisu dobri Hrvati. Tuta je osobno “zašamarao” načelnika opatijske Policijske postaje i naredio mu da radi ono što mu se kaže. I čovjek je od tog trenutka dosita radio što mu se reklo.

NACIONAL: A što se od njega tražilo?

– To ne znam. Ja sam u to doba imao zadaću da provjeravam ljude koji dolaze u Kažnjeničku bojnu, da nam se ne bi uvukli kakvi kosovci ili udbaši.

NACIONAL: Je li među tzv. lošim Hrvatima Kažnjenička bojna zavodila red i ubojstvima?

– Jesmo.

NACIONAL: I po Zagrebu?
 – Da. Ali su mnogo češći bili popisi Srba i Muslimana za likvidacije. Imali su ih Vice Vukojević, Gojko Šušak i Tomislav Merčep. Postojao je i popis srpskih stanova, kao i adresa njihove rodbine. Ubojstva su djelomice imala svrhu odmazde nad onima koji su bili neprijatelji, a djelomice da zastraše i sve ostale Srbe i Muslimane i natjeraju ih da odu.

NACIONAL: Čemu je služio Ivan Andabak?

– Ivan Andabak je, za razliku od Tute, u emigraciji imao visoki rejting jer je ubio čovjeka i zbrisao iz zatvora. Osim toga imao je jedno svojstvo koje se Tuti jako sviđalo: nije razmišljao. Ako mu Tuta kaže: udaraj glavom o zid , on će to učiniti.

NACIONAL: Misliš li da je sve to bilo u redu?

– Bilo je takvo vrijeme. Kad su ruski boljševici stvarali vojsku, također su bili neorganizirana masa koja je krala, silovala, ubijala.

NACIONAL: Čemu je Naletilić dugovao aposlutno povjerenje Gojka Šuška?

– Zanimljivo je da su rođeni iste godine, u istom selu, da su išli u istu školu, ali se nisu poznavali. Barem se jedan drugoga nisu mogli sjetiti kad ih je 1990. u Zagrebu, u Šuškovu uredu, upoznao Vice Vukojević. Tuta je Šuška odmah šarmirao. Pričao mu je priče o svom, navodno, revolucionarnom djelovanju u Njemačkoj, Paragvaju, na Barbadosu. Oko Gojka su se u to doba skupljali razni ljudi: tadašnji hrvatski konzul u Bavarskoj, Mudrinić, Zdenka Babić-Petričević… Svi su poslije dolazili na Široki Brijeg.

NACIONAL: I Šuška je izblefirao?

– Naravno. Potkraj 1994. Tuta je već bio posvađan s Gojkom. Nisu imali više nikakvu komunikaciju. Jedino je Ljubo Ćesić Rojs funkcionirao kao kurir. Tuta je Šuška ipak iskorištavao za svoje blefove. Sjećam se, bili smo u Zagrebu, malo se zezali u “Intercontinetalu” i vratili na Široki Brijeg. Po povratku on ljudima priča: “Ja Goji rekao, prčim ti mater…” Zaboravio čovjek da sam u Zagrebu ja s njim bio cijelo to vrijeme, da znam da laže i da se sa Šuškom uopće nije sastao.

Objavljeno u Nacionalu br. 342, 2002-06-05

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s